Menstrualno odsustvo: može li Srbija da sledi primer Crne Gore i Španije?
Crna Gora je letos uvela do dva dana menstrualnog odsustva mesečno za žene sa dijagnostikovanom sekundarnom dismenorejom. Španija takvo bolovanje priznaje od 2023. godine. Šta ova rešenja znače za zaposlene i šta bi trebalo promeniti u Srbiji?
Radni dan ženama može početi uz bolove zbog kojih je teško ustati iz kreveta, a kamoli provesti osam sati za kasom, u proizvodnji ili na sastancima. Međutim, to je vrsta bola koja se u mnogim zemljama i kompanijama ne tretira kao bol zbog kojeg „treba izostati s posla“.
Za zaposlene s ozbiljnim menstrualnim tegobama pitanje odsustva ima vrlo konkretne posledice: mogu li da izostanu, kako će opravdati odsustvo i koliko će im zbog toga biti umanjena primanja? Crna Gora je prva na Zapadnom Balkanu u julu ove godine usvojila zakonske dopune koje prepoznaju ovaj problem, dok se u Španiji posebno bolovanje koristi od 2023. Srbija, međutim, još uvek nema posebno zakonsko pravo na menstrualno odsustvo i nije usamljena u tome. Mogućnost uzimanja bolovanja zbog zdravstvenih tegoba svakako postoji, ali menstrualni bol je nešto što treba opravdati čak i kod lekara. Razlika je u uslovima, naknadi i načinu na koji se takvo odsustvo ostvaruje.
Šta je tačno uvela Crna Gora
Skupština Crne Gore je 27. jula 2026. usvojila dopune Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju kojima je uvedeno menstrualno odsustvo. Zakon je objavljen 3. avgusta, a stupio je na snagu 11. avgusta. Pravo imaju osiguranice kod kojih je dijagnostikovana sekundarna dismenoreja, odnosno bolna menstruacija povezana s ginekološkim oboljenjem. Predviđeno je odsustvo u trajanju do dva dana mesečno, kao posebno stanje privremene sprečenosti za rad, a to utvrđuje lekar specijalista.
Zakon propisuje da se lekarsko uverenje obnavlja najkasnije do 31. decembra tekuće godine i dostavlja poslodavcu do 30. januara naredne godine. Sekundarna dismenoreja dodata je i među stanja za koja se obezbeđuje naknada od 100 odsto osnova za obračun.
Dakle, nije uvedeno automatsko odsustvo za svaku zaposlenu tokom svakog ciklusa. Pravo je vezano za dijagnozu i medicinsku procenu. To je bitno i za poređenje sa Srbijom i ostatkom regiona, jer se rasprava odnosi na zaštitu žena sa zdravstvenim problemom koji zaista ometa rad, a ne na unapred određene slobodne dane za sve žene.
Kako funkcioniše španski model
Španija je 2023. godine zakonom priznala poseban oblik privremene nesposobnosti za rad zbog sekundarne dismenoreje koja onemogućava rad. Među povezanim oboljenjima zakon navodi endometriozu, miome, adenomiozu i druge ginekološke bolesti. Relevantne odredbe sistema socijalnog osiguranja počele su da se primenjuju 1. juna 2023. godine.
Odsustvo se ostvaruje kroz medicinski potvrđeno bolovanje. Španski zakon je takođe fleksibilniji: ne određuje univerzalno pravilo da svakoj ženi pripadaju tri slobodna dana mesečno, već trajanje zavisi od procene zdravstvenog stanja. Za ovaj osnov nije potreban minimalni prethodni period uplate doprinosa, a svako novo odsustvo tretira se kao zaseban slučaj. Međutim, važna razlika tiče se novca.
Naknada se obezbeđuje od prvog dana na teret sistema socijalnog osiguranja, ali plaćeno odsustvo ne znači automatski punu platu. Prema pravilima koja objavljuje MAZ, organizacija koja sarađuje sa španskim sistemom socijalnog osiguranja, naknada za ovaj osnov iznosi 60 odsto obračunske osnovice od prvog do dvadesetog dana, a od dvadeset prvog dana 75 odsto. Povoljniji uslovi mogu zavisiti od dodatnih prava kod poslodavca.
Dakle, Crna Gora i Španija nemaju identične politike, ali obe prepoznaju ozbiljne menstrualne tegobe kroz poseban osnov odsustva.
Kada bolna menstruacija postaje problem na poslu
Izraz dismenoreja označava bolnu menstruaciju, dok je kod sekundarne dismenoreje bol povezan s određenim oboljenjem i upravo takva stanja su obuhvaćena crnogorskim i španskim zakonskim rešenjem. Drugim rečima, sama činjenica da neko ima menstrualne bolove ne znači da ima ovu dijagnozu, niti da unapred ispunjava uslove za posebno odsustvo.
Endometrioza je jedan od razloga zbog kojih se ova tema sve češće povezuje sa radnim pravima. Svetska zdravstvena organizacija procenjuje da pogađa oko deset odsto žena reproduktivnog uzrasta u svetu. Može da izazove jake bolove tokom menstruacije, obilno krvarenje, hronični bol u karlici i druge tegobe koje otežavaju svakodnevne aktivnosti.
Na poslu, opet, iste tegobe mogu imati različite posledice. Zaposlenoj koja ima mogućnost da napravi pauzu i privremeno prilagodi obaveze radni dan može biti podnošljiviji nego radnici koja satima stoji, podiže teret ili nema mogućnost da napusti radno mesto. Ipak, ni kancelarijski posao sam po sebi ne znači da je osoba sposobna da radi ako ima jake bolove. Stoga razgovor o odsustvu treba da polazi od zdravstvenog stanja i konkretnih zahteva posla.
Zašto dolazak na posao ne znači da problema nema
Menstrualni bolovi mogu da otežaju rad i kada zaposlena ne uzima bolovanje. Iako je na poslu, zbog tegoba se teže koncentriše, sporije završava zadatke ili mora da pravi češće pauze. To može da smanji produktivnost, kao i da poveća troškove poslodavca. U istraživanjima se rad uz takve zdravstvene tegobe naziva „prezentizam“: osoba je prisutna, ali zbog zdravstvenog problema radi sa smanjenim učinkom.
Istraživanje objavljeno u časopisu BMJ Open 2019. godine obuhvatilo je 32.748 žena u Holandiji, uzrasta od 15 do 45 godina. Autori su na osnovu odgovora učesnica procenili da je smanjena produktivnost tokom rada ili učenja zbog menstrualnih tegoba odgovarala prosečnom gubitku od 8,9 dana godišnje (to nisu dani stvarnog odsustva, već procena ukupnog izgubljenog učinka). Studija je obuhvatila i zaposlene i učenice odnosno studentkinje, zasnivala se na samoproceni i ne može se neposredno preslikati na Srbiju. Takođe ne dokazuje da bi određeni zakon sam po sebi povećao produktivnost, ali nam govori zašto evidencija bolovanja nije dovoljna za sagledavanje problema.
Za poslodavca je, stoga, korisno da razmotri i šta se dešava kada zaposleni rade uprkos ozbiljnim tegobama. Kratko odsustvo zahteva organizaciju zamene, ali i rad sa smanjenom koncentracijom može uticati na rokove i kvalitet posla. Koliko su te posledice velike zavisi od delatnosti, zadataka i zdravstvenog stanja konkretne osobe.
Šta zaposlene u Srbiji mogu već sada
U Srbiji menstrualno odsustvo nije izdvojeno kao posebno zakonsko pravo. Zaposlene sa zdravstvenim tegobama zbog kojih nisu sposobne da rade mogu da ostvare bolovanje u okviru postojećeg sistema, ali krajnja odluka zavisi od medicinske procene. Izazov je što društvo u celini, kako ovde, tako i šire, još uvek nema dovoljno sluha za tu vrstu problema.
S druge strane, zaposlenoj često uzimanje bolovanja finansijski ne ide naruku. Za bolovanje do 30 dana zbog bolesti ili povrede van rada Zakon o radu propisuje naknadu od najmanje 65 odsto prosečne zarade iz prethodnih 12 meseci, uz zaštitu minimalne zarade. Kod određenog poslodavca, međutim, mogu važiti povoljniji uslovi, pa treba proveriti kako se bolovanje obračunava u datoj firmi i kome se prijavljuje odsustvo. Korišćenje dana odmora može privremeno rešiti ovaj „problem“, ali troši vreme namenjeno odmoru.
Koliko znači razlika između pune i umanjene naknade
Pitanje visine naknade nije nebitno; naprotiv. Ako se ozbiljne tegobe ponavljaju, i kratka odsustva mogu se odraziti na mesečni budžet. Pretpostavimo da je obračunska vrednost jednog radnog dana 5.000 dinara. Za dva dana rada taj iznos bi bio 10.000 dinara. Uz naknadu od 65 odsto, za ta dva dana pripalo bi 6.500 dinara, odnosno 3.500 dinara manje. Ako bi se potpuno isti uslovi ponovili tokom šest meseci, zbir raste na 21.000 dinara.
Ovo je pojednostavljena računica, a stvarna isplata zavisi od zakonske osnovice, radnih sati, poreza i doprinosa, zaštite minimalne zarade i eventualno povoljnijih pravila firme. Ipak, jasno je zbog čega zaposlenoj nije svejedno da li ima pravo samo da odsustvuje ili i da sačuva pun iznos naknade za te dane. Iz istog razloga nije dovoljno samo najaviti „plaćeno menstrualno odsustvo“ bez objašnjenja koliko je plaćeno.
Može li posebno odsustvo povećati diskriminaciju
Jedna od dilema jeste da li bi pravo namenjeno ženama sa menstrualnim tegobama moglo da postane razlog za nepovoljniji tretman pri zapošljavanju ili napredovanju. Postoji i rizik da poslodavci zbog ovog prava počnu da izbegavaju zapošljavanje žena, unapred računajući da će često odsustvovati. Menstrualne tegobe, međutim, nisu iste kod svih žena, a pravo na odsustvo zavisi od konkretnog zdravstvenog stanja. Ni zaposlene koje ga koriste ne bi trebalo zbog toga smatrati manje pouzdanim.
Važna je i privatnost. Nekim ženama će biti lakše da otvoreno kažu zašto im je potreban slobodan dan, dok druge neće želeti da o tome razgovaraju na poslu. Nadređeni treba da zna koliko će odsustvo trajati i ko će preuzeti zadatke, ali kolege ne moraju da znaju detalje o simptomima i lečenju. Zato pravila treba da omoguće da žena ostvari svoje pravo bez iznošenja zdravstvenih podataka pred celim timom.
Ko bi ostao van prava vezanog za dijagnozu
Crnogorski i španski model otvaraju još jedno pitanje: šta se dešava sa ženama koje imaju ozbiljne tegobe, ali nemaju utvrđenu dijagnozu koja odgovara uslovima posebnog odsustva?
Svetska zdravstvena organizacija navodi da put do dijagnoze endometrioze može biti dug i da je prosečno vreme dijagnostikovanja između četiri i 12 godina. Drugim rečima, zakon može da predvidi odsustvo, a da žena teško dođe do dokumentacije koja joj je potrebna.
Zato bi eventualno rešenje moralo da objasni i odnos posebnog odsustva prema redovnom bolovanju. Žene koje ne ispunjavaju uslove za posebno pravo, a zdravstveno nisu sposobne da rade, ne bi smele da ostanu bez odgovarajuće mogućnosti medicinske procene. Isto važi za tegobe koje traju duže od mesečnog limita posebnog odsustva.
Šta firma može da uradi bez čekanja novog zakona
Poslodavac ne mora da čeka posebno nacionalno pravo da bi razmotrio povoljnije uslove za zaposlene. Firma može da razmotri dodatne plaćene dane za zdravstvene potrebe, povoljniju naknadu tokom bolovanja ili prilagođavanje rasporeda kada priroda posla to dopušta. Ali je važno da zaposlena unapred zna šta joj je dostupno i kome se obraća.
Rad od kuće, koji je danas maltene norma, može pomoći nekome ko je sposoban da radi, ali mu putovanje ili boravak u kancelariji otežavaju dan. Međutim, to nije zamena za odsustvo kada osoba nije sposobna za rad. Slično važi za radnice čiji posao zahteva fizičko prisustvo. Njima su potrebna drugačija rešenja, poput odgovarajućih pauza, mogućnosti zamene i jasnog postupka prijave odsustva. Dakle, u fokusu nisu samo kancelarijske radnice.
Šta bi Srbija morala da odluči
Srbija teoretski može da uvede posebno pravo, ali bi pre toga morala da jasno odredi šta sve ono obuhvata: da li bi bilo vezano za sekundarnu dismenoreju, širi krug dijagnoza ili medicinski potvrđenu nesposobnost za rad tokom menstruacije, te koliko dana bi moglo da traje posebno odsustvo i ko bi potvrđivao potrebu za tom vrstom odsustva.
Drugo pitanje je finansiranje. Naknada od prvog dana, puna naknada i refundacija poslodavcu nisu ista stvar. Izbor modela utiče i na primanja zaposlene i na trošak firme, pa ta pravila moraju biti poznata pre nego što pravo počne da se koristi.
Treći faktor je postupak. Treba odrediti koja dokumentacija se dostavlja, koliko često se obnavlja i kako se pravo koristi kada tegobe nastupe iznenada. Ako je procedura previše zahtevna, kratko odsustvo može postati teško ostvarivo baš onda kada je najpotrebnije.
Ova tema je već otvorena u domaćoj javnosti. Forum žena stranke SRCE u avgustu 2026. javno je zatražio omogućavanje menstrualnog odsustva u Srbiji.